Nekad su naši preci, živjeli potpuno zavisno od Zemlje. Mogli su da pojedu samo ono što im da Majka Zemlja, ili što su ulovili, što je opet u vrlo direktnom kontaktu sa Zemljom. Stoga su bili vrlo zahvalni za sve usjeve koje im je Bog podario, a i za kišu koju je poslao, da bi ti usjevi rasli i zreli. Dakle, bili su u direktnom kontaktu sa Zemljom. Nisi imali ovoliko mogućnosti i znanja koliko mi danas imamo, ali su imali nešto drugo, što smo mi zaboravili. Imali su jednostavnost i zahvalnost za života. Kad o ovom pišem, jasno mogu da doživim moju pokojnu baku, koja mi je upravo iz te jednostavnosti i prisutnosti, dala najviše posvećenosti, trenutaka igre, ali i radova u bašti i oko kuće. I kad o ovom pišem, zapravo, osjećam da najjasnije tu mogu da osjetim neku moju srž, koju sam dobila kroz odrastanje. Zašto ovo sve sada pišem?
Jer želim da nas podsjetim na tu jednostavnost i punoću života, kada radimo jednostavne stvari i uživamo u njima. Dakle, uzemljeni smo u našem tijelu, ovdje i sada. Potpuno mi je jasno da su oni tada imali jednu ulogu u evoluciji, a mi imamo sasvim drugu u ovo vrijeme, kad su nam dostupne sve informacije i najnovijim (sa)znanja iz cijelog svijeta. Zapravo, kroz ovo pisanje, želim da nas podsjetim da ne zaboravimo tu vezu sa Zemljom, koju su nam preci ostavili u nasleđe, jer će nam kroz tu vezu i sadašnja znanja biti više od koristi.
Ovo prethodno je bilo pisanje onako iz srca, a sad želim da napišem još par rečenica o uzemljenju iz literature i znanja koja sam sticala kroz bavljenje jogom i čitanjem literature iz joge.
„Kad smo uzemljeni lakše se donose odluke, brige za budućnost se lakše prevazilaze, uživanje u sadašnjem trenutku je potpunije. Uzemljenje nije presudno za visoke nivoe svijesti, ali ga unapređuje i ukorijenjuje.“ Bez uzemljenja smo nestabilni, gubimo središte i oslonac, zanosimo se i gubimo u svijetu mašte. Takođe, bez uzemljenja, pažnja nam luta od sadašnjeg trenutka, djeluje kao da nismo sasvim tu; i gubimo sposobnost da zadržimo i čuvamo, ono što već imamo. Tj. ne umijemo da budemo zahvali za ono što je već tu, nego nam uvijek treba ono nešto tamo što će tek doći da bi bili srećni. Da li je to baš tako? Odgovorite sami.
Koren, gdje se krije naša veza sa Zemljom, nam je sastavljen od utrobe, instiktivnih osjećanja i u određenoj mjeri pohranjuje našu prošlost, naše gene, naše nasleđe, i naše pretke, koju su ostavili trag u svakom od nas.
Šta nas sve uzemljuje?
Mene lično i ovo pisanje uzemljuje, jer mi je želja da ga napišem onako iz budne svijesti i iz tijela, iz osjećaja, a ne samo mehanički. Kuvanje, spremanje hrane i sav rad po kući i oko kuće, nas takođe uzemljuje, ako ga ne odrađujemo, već ga radimo sa zadovoljstvom. Takođe, odmor je jedan vrlo bitan faktor uzemljenja, zatim trčanje, skakanje gore dole, trupkanje nogama, masaža stopala i cijelog tijela. Boravak u prirodi i direktni kontakt stopala i Zemlje su najbrži i najprirodnijih mehanizam uzemljenja. Unos čvrste materija (hrane) u tijelo nas, takođe uzemljuje. Što ne znači, da treba samo kroz hranu da se uzemljujemo. Jer nekad zapravo jedemo neumjereno, jer nemamo dovoljno “”Zemlje u tijelu. U osnovi, svaki posao ili hobi, koji radimo svjesno i pristuno nas uzemljuje.
A da sve ovo ne bude samo prazna priča, ja vas kroz sledeći video pozivam na uzemljenje kroz joga praksu: