Jutarnja rutina – za svjesniji početak dana

“Po jutru se dan poznaje.” stara narodna izreka

Danas sam inspirisana da vas kroz lično iskustvo pozovem na jutarnju praksu, koja će vam obojiti dan nekim unutrašnjim bojama – bojama duše. Da li ste se nekad zapitali kakve su vaše unutrašnje boje, potrebe, istniske namjere i ciljevi iz srca?

Jutarnju joga praksu sam uvela onako svjesno i redovno u svoj život prije nekih 5 godina, otprilike. Jogu sam vježbala i prije toga, skoro 10ak godina, ali sam je radila uglavnom u nekim poslijepodnevnim časovima, jer mi je tada tjelo pa i um bilo spremnije fizički, za tu vrstu aktivnosti. I tada sam jogu koristila da bi sebi olakšala taj dan, da bi malo olakšala tegobe koje imam u tijelu. Jer poslije istezanja i joga prakse (koja tada nije bila toliko svjesna kao sada, više je bila mehanička), bilo mi je lakše da budem u svom tijelu.

A sad da se vratim na uvođenje jutarnje joga prakse. U početku, uvođenje te rutine, bilo je po malo naporno, i fizički i mentalno. Natjeraš se da ustaneš malo ranije, pa su ti nekako kosti teške, ne ide baš sve lagano, a bogami, ni um baš ne sarađuje, on već žuri u neke aktivnosti, šta bi trebalo da ide radi…. Pa tako iz dana u dan, ustaješ i tjeraš se, i malo po malo ulaziš više u sebe i počinješ, čak i da uživaš u toj jutarnjoj praksi. Onda polako počinješ da čuješ i one unutrašnje potrebe tijela, uma i duše, pa nekad ta praksa traje i po sat i više vremena, jer te poziva da vrlo lagano pokreneš čitavo tijelo… A nekad, ostaneš samo mirno da lažiš pola sata, pa čak malo i dremneš uz put, i skineš neki teret sa duše, kreneš dan iz mirnijeg (ne tako užurbanog) uma. 

Koja je tajna za započinjanje jutarnje rutine? Rekla bih da je za početak potrebna svjesna namjera, da svoja jutra započinješ svjesnije, i da imaš potrebu da se spustiš malo unutar sebe i osjetiš koje su tvoje stvarne potrebe za taj dan. Zatim je potrebno da pronađeš neku praksu koja će da radi za tebe, tj. u tebi. I onda je potrebna istrajnost, u redu je da u početku bude i malo mehanički, jer ćeš iz te dinamike polako pronalaziti put do svoje srži, svog izvora, svog unutrašnjeg bića; koje je možda u ovom trenutku suviše usmejereno na sve ono što se dešava spolja. Pa ti može biti lakše da pročitaš neke vjesti na telefonu, prije nego se spustiš u svoje nutrine. 

Kakva je moja jutarnja rutina trenutno? Poslije više od 5 godina, pokušavanja, pa istrajavanja, naučila sam svoje tijelo, um i duh da mi je dovoljno 10-15 minuta za neku jutarnju praksu, u kojoj ću svjesno disati, uraditi nekoliko jednostavnih položaja iz joge, či gonga, ili iz prakse bereginja, osjetiti sebe i svoje unutrašnje potrebe za taj dan, pa i sedmicu; i postaviti neku svjesnu jednostavnu namjeru ili pak neku opštu (da želim da pronađem više slobode, prirodnog toka i ljubavi za sebe i svoju porodicu). Nakon toga, ako imam dovoljno vremena, sledi čitanje uz neki topli napitak, koje me motiviše, napuni i inspiriše za sve što želim da ti prenesem, iz oblasti joge, svjesnijeg življenja, svjesnijeg roditeljstva ličnim primjerom i iskustvom. 

Ono što je takođe činjenica, da u sadašnjem trenutku,  po nekad svjesno preskočim svoju jutarnju rutinu, jer mi treba više sna i odmora, a nekad ti majčinstvo ne dozvoli da kreneš dan iz te neke jutarnje rutine. I kroz vrijeme sam naučila da je to život, i da privatiš i pronalaziš i one manje i jednostavnije rituale za svjesniji početak dana. Ako nekad nema prilike za jutarnju rutinu spuštanja u tijelo, i topao tuž koji ćeš svjesno pustiti da ti pada preko kože, u kojem ćeš uživati svjesno, poslužiće za dobar početak dana. Na tebi je da kreiraš ono što tebi služi u datom trenutku, i uredu je da se to mjenja i prilagođava kroz vrijeme u skladu sa obavezama i trenutnom životnom fazom. 

Svjesna sam da ne mogu da kreiram tvoju jutarnju rutinu ili praksu, jer samo ti to možeš da uradiš. Ali mogu da te inspirišem, da je pronađeš i budeš istrajna da je uobličiš u skladu sa tvojim potrebama. 

Na tom putu inspiracije, ostavljam ti jedan video koji traje 25 minuta i koji ti može pomoći da malo oslušneš sebe iznutra i kreneš svjesnije u današnji dan. Takođe, te pozivam da mi pišeš na mail zelenival8@gmail.com, ukoliko želiš da se pridružiš na časove joge u pokretu koji se održavaju uživo u Banja Luci srijedom od 18h ili da nam se pridružiš na joga radionicama koje se održavaju svake druge subote u 9h. A od septembra nas očekujem onlajn program “Polja Svjesnosti”, kroz koji bi voljela da zajedno učimo svjesnije življenje i postavljanje svjesnijih namjera za dane, mjesece, godine…. 

Jutarnja joga praksa za svjesniji početak dana:

 

#zelenival8 #poljasvjesnosti #jogaupokretu 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Uzemljenje – povratak Majci Zemlji

Nekad su naši preci, živjeli potpuno zavisno od Zemlje. Mogli su da pojedu samo ono što im da Majka Zemlja, ili što su ulovili, što je opet u vrlo direktnom kontaktu sa Zemljom. Stoga su bili vrlo zahvalni za sve usjeve koje im je Bog podario, a i za kišu koju je poslao, da bi ti usjevi rasli i zreli. Dakle, bili su u direktnom kontaktu sa Zemljom. Nisi imali ovoliko mogućnosti i znanja koliko mi danas imamo, ali su imali nešto drugo, što smo mi zaboravili. Imali su jednostavnost i zahvalnost za života. Kad o ovom pišem, jasno mogu da doživim moju pokojnu baku, koja mi je upravo iz te jednostavnosti i prisutnosti, dala najviše posvećenosti, trenutaka igre, ali i radova u bašti i oko kuće. I kad o ovom pišem, zapravo, osjećam da najjasnije tu mogu da osjetim neku moju srž, koju sam dobila kroz odrastanje. Zašto ovo sve sada pišem?

Jer želim da nas podsjetim na tu jednostavnost i punoću života, kada radimo jednostavne stvari i uživamo u njima. Dakle, uzemljeni smo u našem tijelu, ovdje i sada. Potpuno mi je jasno da su oni tada imali jednu ulogu u evoluciji, a mi imamo sasvim drugu u ovo vrijeme, kad su nam dostupne sve informacije i najnovijim (sa)znanja iz cijelog svijeta. Zapravo, kroz ovo pisanje, želim da nas podsjetim da ne zaboravimo tu vezu sa Zemljom, koju su nam preci ostavili u nasleđe, jer će nam kroz tu vezu i sadašnja znanja biti više od koristi.

Ovo prethodno  je bilo pisanje onako iz srca, a sad želim da napišem još par rečenica o uzemljenju iz literature i znanja koja sam sticala kroz bavljenje jogom i čitanjem literature iz joge. 

 „Kad smo uzemljeni lakše se donose odluke, brige za budućnost se lakše prevazilaze, uživanje u sadašnjem trenutku je potpunije. Uzemljenje nije presudno za visoke nivoe svijesti, ali ga unapređuje i ukorijenjuje.“ Bez uzemljenja smo nestabilni, gubimo središte i oslonac, zanosimo se i gubimo u svijetu mašte.  Takođe, bez uzemljenja, pažnja nam luta od sadašnjeg trenutka, djeluje kao da nismo sasvim tu; i gubimo sposobnost da zadržimo i čuvamo, ono što već imamo. Tj. ne umijemo da budemo zahvali za ono što je već tu, nego nam uvijek treba ono nešto tamo što će tek doći da bi bili srećni. Da li je to baš tako? Odgovorite sami. 

Koren, gdje se krije naša veza sa Zemljom, nam je sastavljen od utrobe, instiktivnih osjećanja i u određenoj mjeri pohranjuje našu prošlost, naše gene, naše nasleđe, i naše pretke, koju su ostavili trag u svakom od nas.

Šta nas sve uzemljuje?

 Mene lično i ovo pisanje uzemljuje, jer mi je želja da ga napišem onako iz budne svijesti i iz tijela, iz osjećaja, a ne samo mehanički. Kuvanje, spremanje hrane  i sav rad po kući i oko kuće,  nas takođe uzemljuje, ako ga ne odrađujemo, već ga radimo sa zadovoljstvom. Takođe, odmor je jedan vrlo bitan faktor uzemljenja, zatim trčanje, skakanje gore dole, trupkanje nogama, masaža stopala i cijelog tijela.  Boravak u prirodi i direktni kontakt stopala i Zemlje su najbrži i najprirodnijih mehanizam uzemljenja. Unos čvrste materija (hrane) u tijelo nas, takođe uzemljuje. Što ne znači, da treba samo kroz hranu da se uzemljujemo. Jer nekad zapravo jedemo neumjereno, jer nemamo dovoljno “”Zemlje u tijelu.  U osnovi, svaki posao ili hobi,  koji radimo svjesno i pristuno nas uzemljuje. 

A da sve ovo ne bude samo prazna priča, ja vas kroz sledeći video pozivam na uzemljenje kroz joga praksu:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Majčinstvo – poligon za Ljubav

,Prije majčinstva znala sam koliko je bitno da žena ima vrijeme za sebe. Ulaskom u majčinstvo, saznala sam da je i dalje žena potrebna sebi, ali je isto toliko, i više u prvim godinama potrebna djetetu. Potrebno je pronaći dobar balans između tih potreba i unijeti još više svjesnosti i prisutnosti u svoj život, jer sad postaješ odgovoran i za to kako se ti osjećaš i kako se dijete osjeća. I priroda se o svemu postarala. Kao što je priroda dala snagu i ljubav majci da kuca sa dva srca kroz 9 mjeseci, isto tako se postarala da joj da nadljudsku snagu kroz majčinstvo. I iskreno to mislim, jer moji kapaciteti u toku majčinstva su porasli jako. Sve one stvari koje su mi bile skoro nezamislive, za koje sam mislila da nemam snagu, kroz majčinstvo su dobijale krila. Naravno, da je bilo onih teških trenutaka, kad djete plače;  ti ga nosiš i ne znaš šta ćeš od sebe, jer ništa ne uspjeva. Kroz te trenutke, ako dopustiš sebi da uđeš dublje u njih, ti postaješ bliža jedan korak i sebi i djetetu. Kad bi ja dopustila sebi da se isplačem od siline te emocije, i djete bi se vrlo brzo umirilo. Ono što hoću da kažem, kroz tu moju iskrenu predaju djetetu i njegovim potrebama, i ja sam ušla u one duboke lične dječije rane, ali se i vratila i u ljepotu svog djetinjstva. 

Ono što mi je bilo istinski bitno kroz sve te trenutke jeste da čujem djete u svakom trenutku, i da razumijem da je njegova prirodna potreba i pravo da me treba jako puno u prvoj godini života i još godinu dvije poslije, ali za nijansu manje. I tu sam osjetila iskreno iz duše, da bi voljela da su moji roditelji imali više kapaciteta i osjećaja za moje istinske potrebe, za moja osjećanja i dječiji svijet i dječije probleme. Dječiji problemi su drugačiji od onih koji imaju odrasli, ali nisu ništa manje važni. 

Zahvalna sam Bogu i životu na iskustvu majčinstva i uživanju u jednostavnim stvarima, koje mi je ono donijelo, kao i još jednom jasnijem i svijesnijem sagledavanju života.

Zašto ovo sve pišem ovdje i sada? Zato što ja sad poslije majčinstva imam potrebu da sve ono što sam radila do sada podignem na jedan viši stepen svjesnosti i pristupačnosti, da predstavim sebe još iskrenije i autentičnije. Iskreno se nadam da ću uspjeti. A uspjeh mi je ako sam inspirisala jednu ili dvije žene na putu, da žive iskrenije i čistije sebe, i sa majčinstvom i bez njega. 

P.S. Plan mi je bio da pišem, o prirodnoj kozmetici LeTa, i jesam jedan deo, ali prije nego što ta priča o prirodnoj kozmetici ode u etar, ova o majčinstvu je htjela da se ispriča prva, kao prelomna tačka mog daljeg poslovanja i života. I ovdje bih još dodala, da sam ovdje podjelila iskreno svoje unutrašnje uvide i iskustvo, bez želje da nekom “solim pamet”. Eto toliko od mene po ovom javljanju, ja sam ispunila svoju potrebu, kad sam ovo podjelila i mogu sada da nastavim dalje sa biznis modelima i planovima, prvim proizvodima i nekim novim joga časovima. 

S ljubavlju, 

Marija 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Priroda vječna inspiracija

Priroda je tu da me inspiriše.

A njen cvijet ljepotom da miriše.

Plodovi Zemlje su hrana i lijek,

Nepresušni izvor energije za 21. vijek.

Kad stanem bosom nogom na tlo,

Osjetim ljubav kroz zemaljsko dno.

Duše na zemlji prolaze,

Tijelo ostavljaju Zemlji, kad odlaze.

Nebo i zvjezde, podsjete me gdje je dom,

I onda obgrlim srcem zemaljski svod.

Bog se pobrinuo da se priroda obnavlja,

I da majka potomke rađa.

Sve je tako savršeno u tvojoj tvorevini, Bože,

Da samo treba da je njegujemo,  kad si nam dao da može.

I zato čovječe, probudi Božiju prirodu svoga srca,

I dozvoli da svaka biljka i životinja prirodnim ritmom kuca.

Dopustimo Zemlji da slobodno diše,

I čovjeku da ga priroda inspiriše,

Za život u Slobodi i Slozi,

Bože nam pomozi.

 

Stih zapisa Marija, a fotografiju Busije uslika Milica. 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pismo planeti Zemlji

 “Čuvajmo Zemlju i prirodu na njoj, jer ih nismo nasledili od svojih dedova i očeva, nego smo ih pozajmili od svojih potomaka. Poglavica Bik Koji Sedi”

Na današnji dan Planete Zemlje, ja želim da napišem jedno pismo Našoj Voljenoj Planeti.

Draga Planeto Zemljo,

ti si naše jedino stanište, i hvala ti za sva divna mora, rijeke, jezera, šume, livade, pašnjake, njive, planine, plodne ravnice, brda, doline, plavo nebo, sunce i zvijezde; za vazduh koji udišemo i za cjelokupni život koji živimo. Zaboravimo, često, koliko si divna i darežljiva, koliko prirodnih pupoljaka i plodova nam daruješ svake godine, a mi uvijek nezahvalni i nezadovoljni, sve to zaboravljamo, i trujemo tvoju utrobu, gomilama i gomilama otpada, nafte, plastike, kesa, i sa čim ne još, ne smijem sve ni da nabrojim. I eto, ti opet sijaš, i greješ nas, i tvoj cvijeće i dalje miriše, onima koji žele da te čuju i osjete. 

U ime svih Zemljana, kažem ti, oprosti nam, ne znamo šta radimo. I evo ja i dalje vjerujem, Draga Divna Planeto, da se budimo i da želimo da te njegujemo i dodirujemo, želimo da te sačuvamo i očistimo za našu djecu i njihovu djecu i djecu njihove djece. Svi su oni tvoji budući stanovnici i nemamo pravo da te toliko trujemo. Oprosti nam još jednom i primi zahvalnost i ljubav, za sve decenije i vjekove koje nas strpljivo čuvaš i čekaš, da se probudimo i shvatimo koliko je lijepo i sigurno u tvome zagrljaju, koliko je lijepo jesti tvoje plodove, koji rastu iz tebe, a ne one indistrijske i plastične, samo lijepo  upakovane, u neke najlone i kutije, koje ćemo već sledeći tren baciti. Hvala ti za tolike izvore pitke i žive vode, koji me uzdravljuju i oživljuju. Hvala ti, hvala ti, hvala ti … 

I evo na kraju, ja ti obećavam da ću da nosim jedan ceger umjesto mnogo kesa, i da kupujem i uzgajam tvoje plodove, i neću da gomilam bespotrebni otpad, koji truje tebe Lijepa Planeto, ali i sve nas, tvoje stanovnike. 

Samo ZaJedno i svjesno možemo da učinimo ovaj svijet i ovu planetu još jednim ljepšim mjestom za život usklađen sa prirodom i njezinim zakonima koji su vječni. 

Hvala ti Planeto Zemljo. Volim te. 

Zapisa jedna Marija, u ime svih nas …

22.04.2021.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

“Mislim, dakle postojim”

U današnje vrijeme, kad je informacija dostupna, i ne samo dostupna, već smo preplavljeni sa mnogo različitih, često kontradiktornih informacija, vjerujem da nam je glavna obaveza prema Bogu i sebi, da konačno počnemo misliti svojom glavom i osjećati svojim srcem, i da izmirimo u sebi glavu (um) i srce (osjećaje), kako bi naučili da slušamo onaj IZVORNI, ISKONSKI I PRIRODNI OSJEĆAJ koji izvire u svakom od nas. I taj osjećaj, kad ga spoznamo i počnemo da mu vjerujemo, omogućava nam da istinski mislimo svojom glavom, i da ne budemo manipulisani ni sa medijima, ni sa internetom. Bićemo u stanju da vrlo brzo i lako prepoznamo, da li neka informacija vibrira ka istini, ili je to još jedan manipulativni korak, onih koji bi da vladaju čovjekovim mislima.

Zašto ovo pišem? Jer svako za sebe najbolje zna istinu, i ima pravo po svom rođenju na slobodu izbora. Ako mu je Bog dao, vjerjem da ni jedan čovjek na planeti ne može da je uzme, ako mu to ne dozvolimo. Ovo vrijeme u kojem živimo je vrlo izazovno, i uči nas mnogim lekcijama, ali rekla bih da je prva i osnovna da se vratimo sebi, svom prirodnom bioritmu, svome srcu i da vjerujemo sami sebi. Ponavljam, svako za sebe najbolje zna istinu! Jer niko drugi nije hodio tvojim cipelama, nije nosio tvoja uvjerenja, imao tvoju porodičnu karmu i slično.

Mogu reći, iz mog iskustva, da mi je Bog dao (i nezmjerno sam mu zahvalna na tome), da odrastam kroz prirodnu hranu, prirodu i slobodu, bar u prvim godinama svoga života. I to mi pomaže, da pratim taj prirodni bioritam i da sam vrlo svijesna, da mi nije jedna vakcina i ni jedan farmaceutski lijek ne mogu dati ono što mi može dati „Majka Priroda“, prirodna hrana i lijekovi;  ako živim usklađeno sa njom i ako je poštujem. Svakako da sam kroz život uložila puno truda, da bi to osvjestila, da bi se odrekla hrane, koju je moje tjelo prepoznalo da mu ne prija (i nikad neću reći da ta ista hrane koja ne prija mom tijelu, ne prija i nekom drugom čovjeku). Naprotiv, poenta je da svako za sebe to prepozna, šta je to što mu prija i šta mu ne prija. Isto tako, ako mi neko ponudi 5 vakcina, ja treba, kao svjesno biće da donesem odluku usklađenu sa samim sobom, a ne da uradim nešto što mi je neko drugi tako rekao ili (ne daj Bože) nametnuo.

Da ne dužim, više na ovu temu, mislim da je poenta već tu. Budi svoj, budi usklađen sa sobom i svojim bićem, sjeti se da ti nisi samo prolazno tijelo, već da imaš i dušu, koja vibrira mnogo šire, svjesnije i dublje od tvog tijela. Dragi čovječe, vrati se sebi i prirodi, šta god u tom trenutku to značilo za tebe. A definitvno, moraš od nečeg krenuti, pa kreni od sebe, i sagledavanja gdje si, kako se osjećaš, da li si umoran i lijen da misliš svojom glavom, pa ti je lakše da neko drugi donosi odluke umjesto tebe i da onda možeš tog nekog drugog okriviti za svoj život. I počni sa malim sitnim koracima, na tom putu, usklađivanja sa sobom i prirodom. Pronađi trenutke za sebe, trenutke za tišinu uma, za vježbanje koje prija tvom tijelu, šetanje u prirodi, i nauči da misliš i osjećaj svojom glavom i svojim srcem.

Hvala što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog teksta, iskreno se nadam da vas je bar za „mrvicu“ inspirisao da malo razmislite o svom životu i da ga unapredite, kako vi najbolje znate i umijete. Za slučaj, da se bilo ko osjetio prozvanim kroz čitanje, nije mi cilj bilo da nikog lično prozovem, već samo da postaknem na mišljenje „svojom glavom“ i osjećanje „svojim srcem”.

Naslovna fotografija teksta: Milica Vrakela

Tekst: Marija Vrakela

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pismo Bogu za 35-i rođendan

Dragi Bože,

želim da ti se zahvalim na jednom (ne)običnom životu koji si mi podario, i na svim iskustvima kojim si mi priredio kroz vrijeme.

Hvala ti za sve ljubavi i zaljubljenosti, velike i male, kroz koje sam mogla da učim o jednosti i ljubavi, o razumjevanju i poštovanju. Hvala za sve prijatelje one iz porodilišta, iz dvorišta, iz sela, kroz osnovnu i srednju školu, kroz drugi i treći grad, svi ste vi jedan deo mene isklesali kroz vrijeme i (ne)vrijeme. Hvala za roditelje, baš takvi kakvi su, igrali su ulogu i dali najbolje što su imali iz srca i duše, i plakali i brinuli se i nisu me nekad razumjeli, a nekad su me opet razumjeli;  nisu uvijek bili ponosni, a nekad su bili vrlo ponosni; ali uvijek tu da pomognu i daju baš sve što imaju.  Hvala za dva anđela koja si mi dao u porodici jednog Marka i jednu Milicu, u isto vrijeme i na istom mjestu i suza i radost su kroz sve trenutke moga života. Hvala ti što si mi kroz Marka doveo u život i Aleksandru i Vuka.  Hvala ti za ovog čovjeka, koji je pored mene sada i već dugo, od 17 godine, s kojim zajedno rastem, koji je razumio moju lutajuću ličnost i sačekao me u svojoj ljubavi i jednostavnosti da gradimo dom u ljubavi i uzajamnoj podršci kroz svu našu sličnost i različitost. Hvala ti za one posebne ljude u životu svakog djeteta, deke i bake. Izvinjavam se ostalima, ali moram da izdvojim jednog Anđela u mom dječijem svijetu, zvanog baka Mara, mog najboljeg druga za igru, moje rame za plakanje i moje grudi za uspavljivanje. Otišla je kad sam imala 16 godina i tad sam prvi put osjetila, kako je to kad ode jedan dio tebe. Ne mogu u ovom trenutku da nabrojim sve ljude koji su mi dotakli srce i tu ostali vječno (jer nikad ne bi završila ovo pismo), ali im šaljem ljubav i zahvalnost za sve ono što smo podjelili i što ćemo tek podjeliti.

Hvala ti za taj mali grad i njegovo selo u kojem sam se rodila, i doživjela ono najljepše što može da doživi jedno dijete čistu i nesputanu radost i slobodu. Hvala ti i za druga dva grada, koje si mi podario da budu dio moga puta i života i sve ljude koje sam tu, i još dalje, srela i srećem. I čuvaj ih, sve, dragi Bože.

Hvala ti što mi dozvoliš da te s vremena na vrijeme čujem, hvala ti što mi otvoriš srca i hvala ti što ga zatvoriš, kad nisam spremna da djelujem kroz tvoju Ljubav, hvala ti što si uvijek tu, uvijek ćeš biti i uvijek si bio, dio mene i dio svakog čovjeka, kojeg sam srela i kojeg nisam srela i kojeg ću tek sresti.

Marija Vrakela

Banja Luka, 21.02.2021.

U 35-oj godini sam dočekala da su mi se poklopili brojevi u godini i datumu rođenja. Hvala ti još jednom za godine i vrijeme, za dane i sate, hvala ti što i u vremenu pišeš vječnost postojanja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Zeleni val – povratak čovjeka sebi i prirodi

Zeleni val je svaki iskreni osmjeh,  riječ i stih iz srca. Zeleni val je duhovna rijeka povratka čovjeka vibraciji srca. Zeleni val je svaka biljka iz pupoljka. Zeleni val si ti, i Zeleni val sam ja. 

Zeleni val je sjeme koje skida breme, zato posadi sjeme Ljubavi u srcu i dozvoli da iznikne veliko stabilno drvo, koje će pisati ljubavne note, koje će istopiti svaki strah na vjetru. 

Zeleni val je povratak čovjeka sebi i prirodi. 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Da li možemo da smanjimo otpad?

Ovo je glas jednog običnog građanina, koji eto po malo razmišlja i o svetu oko sebe, i gde taj svet ide i da li će stići negde ili nigde. Ovo je glas čoveka koji se trudi da razmišlja u skladu sa prirodom. To je glas Zelenog vala i svakog čoveka koji želi da živi u jednostavnosti istinskog života i sklada sa prirodom. I taj glas se buni na neke stvari koje gleda oko sebe. 

A jedna od tih stvari jeste društvo trenutno, koje nemilice gomila otpad, bez imalo svesti o zagađivanju svog staništa. Čujem u narednih 7 dana, ugostiteljstvo u  Republici Srpkoj mora da koristi plastičnu (ili u malo blažoj varijanti kartonsku za pojedine stvari) ambalažu i za hranu i za piće. I naravno, to sve ide u otpad, ne u reciklažu. Ne mogu ni da zamislim koja je to količina otpada u svakom kafiću i restoranu, samo za 7 dana. Da li je to zbilja potrebno? Da li razmišljamo da generacije i generacije posle nas treba da “zdravo” žive na ovoj istoj planeti? 

Ima primera na koje se možemo ugledati. Eto, nama susedna Hrvatska plaća za svaku vraćenu plastičnu flašu (simboličan iznos) i reciklira ih. Mnogo dalje otišla je Slovenija, koja ima “realne” ambicije da kroz koju godinu, postane država bez otpada. Eto jednostavno, neke stvari možemo samo da prepišemo od zemalja koje to rade uspešnije. 

Kao običan građanin, mogu samo da kažem svoje mišljenje na trenutnu situacija. A kao pojedinac, svako od nas može da da svoj doprinos u smanjenju otpada. Možemo da minimalizujemo potrošnju plastične ambalaže i kesa, tako što ćemo da nosimo cegere i kupujemo stvari na merenje koje pakujemo u povratnu ambalažu.  Oni koji seju bašte mogu da kompostiraju organski otpad od hrane, za prirodno gnojivo. I vi kao savesni pojedinac ćete sigurno, dodati još neke stvari koje možete da uradite u svom domaćinstvu kako biste smanjili otpad. 

A Zeleni val, kroz svoju skromnu proizvodnju finalizira proizvode, konačno, u povratnoj ambalaži. I kupac će prilikom povratka ambalaže, koju je već koristio, dobiti popust na sledeću kupovinu. 

Kao što rekoh, ovo je glas samo jednog običnog građanina, koji ima viziju jednog lepšeg i skladnijeg sveta i veruje u svakog čoveka ove planete, da će kad tad da prepozna prave vrednosti, da živi u skladu sa prirodom, da ceni i poštuje svakog pojedinca i slobodu njegovog mišljenja i izraza, jer svako od nas ima pravo da misli svojom glavom i oseća svojim srcem. 

                                                            Misao jedne Marije…   

                                   Foto: Milica Vrakela

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Zeleni val u Krajiškoj kući

Zadovoljstvo mi je da napišem i objavim da je danas 22.04.2020. u 12:00 svečano otvorena Krajiška kuća u Banja Luci, na dan grada. U “srcu” Banja Luke, odmah uz Gradsku tržnicu, renoviran i modernizovan je objekat koji nosi naziv “Krajiška kuća”. Mjesto za kupovinu kvalitetnog domaćeg proizvoda.

Posebno zadovoljstvo mi je što su proizvodi Zelenog vala postali dio priče koja ima budućnost, jer podržava i njeguje prodaju domaćih prizvoda. U novom ruhu na pultu i policama Krajiške kuće, pronaći ćete i dio asortimana naših prizvoda. I konačno! U povratnoj ambalaži, jer se učimo ekološkoj osvještenosti i “smanjenju otpada”.

#kupujmodomaće

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *