Priroda je tu da me inspiriše.
A njen cvijet ljepotom da miriše.
Plodovi Zemlje su hrana i lijek,
Nepresušni izvor energije za 21. vijek.
Kad stanem bosom nogom na tlo,
Osjetim ljubav kroz zemaljsko dno.
Duše na zemlji prolaze,
Tijelo ostavljaju Zemlji, kad odlaze.
Nebo i zvjezde, podsjete me gdje je dom,
I onda obgrlim srcem zemaljski svod.
Bog se pobrinuo da se priroda obnavlja,
I da majka potomke rađa.
Sve je tako savršeno u tvojoj tvorevini, Bože,
Da samo treba da je njegujemo, kad si nam dao da može.
I zato čovječe, probudi Božiju prirodu svoga srca,
I dozvoli da svaka biljka i životinja prirodnim ritmom kuca.
Dopustimo Zemlji da slobodno diše,
I čovjeku da ga priroda inspiriše,
Za život u Slobodi i Slozi,
Bože nam pomozi.
Stih zapisa Marija, a fotografiju Busije uslika Milica.