U današnje vrijeme, kad je informacija dostupna, i ne samo dostupna, već smo preplavljeni sa mnogo različitih, često kontradiktornih informacija, vjerujem da nam je glavna obaveza prema Bogu i sebi, da konačno počnemo misliti svojom glavom i osjećati svojim srcem, i da izmirimo u sebi glavu (um) i srce (osjećaje), kako bi naučili da slušamo onaj IZVORNI, ISKONSKI I PRIRODNI OSJEĆAJ koji izvire u svakom od nas. I taj osjećaj, kad ga spoznamo i počnemo da mu vjerujemo, omogućava nam da istinski mislimo svojom glavom, i da ne budemo manipulisani ni sa medijima, ni sa internetom. Bićemo u stanju da vrlo brzo i lako prepoznamo, da li neka informacija vibrira ka istini, ili je to još jedan manipulativni korak, onih koji bi da vladaju čovjekovim mislima.
Zašto ovo pišem? Jer svako za sebe najbolje zna istinu, i ima pravo po svom rođenju na slobodu izbora. Ako mu je Bog dao, vjerjem da ni jedan čovjek na planeti ne može da je uzme, ako mu to ne dozvolimo. Ovo vrijeme u kojem živimo je vrlo izazovno, i uči nas mnogim lekcijama, ali rekla bih da je prva i osnovna da se vratimo sebi, svom prirodnom bioritmu, svome srcu i da vjerujemo sami sebi. Ponavljam, svako za sebe najbolje zna istinu! Jer niko drugi nije hodio tvojim cipelama, nije nosio tvoja uvjerenja, imao tvoju porodičnu karmu i slično.
Mogu reći, iz mog iskustva, da mi je Bog dao (i nezmjerno sam mu zahvalna na tome), da odrastam kroz prirodnu hranu, prirodu i slobodu, bar u prvim godinama svoga života. I to mi pomaže, da pratim taj prirodni bioritam i da sam vrlo svijesna, da mi nije jedna vakcina i ni jedan farmaceutski lijek ne mogu dati ono što mi može dati „Majka Priroda“, prirodna hrana i lijekovi; ako živim usklađeno sa njom i ako je poštujem. Svakako da sam kroz život uložila puno truda, da bi to osvjestila, da bi se odrekla hrane, koju je moje tjelo prepoznalo da mu ne prija (i nikad neću reći da ta ista hrane koja ne prija mom tijelu, ne prija i nekom drugom čovjeku). Naprotiv, poenta je da svako za sebe to prepozna, šta je to što mu prija i šta mu ne prija. Isto tako, ako mi neko ponudi 5 vakcina, ja treba, kao svjesno biće da donesem odluku usklađenu sa samim sobom, a ne da uradim nešto što mi je neko drugi tako rekao ili (ne daj Bože) nametnuo.
Da ne dužim, više na ovu temu, mislim da je poenta već tu. Budi svoj, budi usklađen sa sobom i svojim bićem, sjeti se da ti nisi samo prolazno tijelo, već da imaš i dušu, koja vibrira mnogo šire, svjesnije i dublje od tvog tijela. Dragi čovječe, vrati se sebi i prirodi, šta god u tom trenutku to značilo za tebe. A definitvno, moraš od nečeg krenuti, pa kreni od sebe, i sagledavanja gdje si, kako se osjećaš, da li si umoran i lijen da misliš svojom glavom, pa ti je lakše da neko drugi donosi odluke umjesto tebe i da onda možeš tog nekog drugog okriviti za svoj život. I počni sa malim sitnim koracima, na tom putu, usklađivanja sa sobom i prirodom. Pronađi trenutke za sebe, trenutke za tišinu uma, za vježbanje koje prija tvom tijelu, šetanje u prirodi, i nauči da misliš i osjećaj svojom glavom i svojim srcem.
Hvala što ste odvojili vrijeme za čitanje ovog teksta, iskreno se nadam da vas je bar za „mrvicu“ inspirisao da malo razmislite o svom životu i da ga unapredite, kako vi najbolje znate i umijete. Za slučaj, da se bilo ko osjetio prozvanim kroz čitanje, nije mi cilj bilo da nikog lično prozovem, već samo da postaknem na mišljenje „svojom glavom“ i osjećanje „svojim srcem”.
Naslovna fotografija teksta: Milica Vrakela
Tekst: Marija Vrakela